Na koncertnom repertoaru velike balkanske zvijezde iz godine u godinu Podgorica je na posebnom mjestu. Naša privilegija, da pored velikih svjetskih pozorišnih i operskih scena, modernih stejdževa i malih intimnih dvora, vuklan emocija se porbudi baš na Velikoj sceni našeg KIC-a i ugosti velikog umjetnika Boža Vreća, je neprocjenjiva.

- Podgoricu uvijek poredim sa biserom koji ljubomorno čuvam u njedrima i kojem se uvijek rado vraćam. Držim fige da se to desi na jesen i usmjeravam svu svoju dobru energiju ka tome da se od ljeta prodiše i da godina krene svijim boljim tokom. Siguran sam da ne manjka ljubavi koja će me dočekati i sa kojom ću doći u Podgoricu – poručio je Božo Vrećo.

O planovima se ne izjašnjava na glas, a ima ih na svim poljima na kojima se dokazuje.

- Ne razmišljam o nedostižnom, sve je dostižno ali treba biti otvoren na tom putu koji stvara savršen krug. Dosada su se stvari dešavele čudesnim tokom. Ne radim ništa planski, volim da se prepustim tome da situacija izrodi mogućnost. Nekih mojih planova ima, ali ih ne dijelim dalje, da ih ne bi urekli i prizvali lošu karmu. Neka sve ide svojim tokom – kazao je Božo.

Korona je zaključala vrijeme, ali srca i emocije nije i ne može. Za jednu tako svestranu osobu kakva je Božo Vrećo, lokdaun nije bio sinonim za dosad, za izgubljeno vrijeme ili uzalud portraćene dane.

- Ne mogu da kažem da mi nijesmo čak u povlašćenoj situaciji u odnosu na svu situaciju sa pandemijom jer još uvijek nismo potpuno zatvoreni. Mogu da izađem do "džima", da treniram, da odem u čajdžinicu, da prošetam, mogu da se posvetim sportskim aktivnostima i da mi toga ne manjka. Zapravo sam prvi put u životu imao dug i fantastičan odmor u Dubrovniku i na dalmatinskim ostrvima. Obišao ih, upoznao, istraživao. Pronašao sebe samog, svoje mjesto, svoje gnijezdo na Visu gdje sam istraživao samog sebe a onda i ljepote koje se nalaze oko nas. Divno je što se u tom periodu iznjedrio moj šesti album „Lakni me“ koji sam uradio sa lautistom Edinom Karamazovim. Fantastično je što smo mogli na pravi način spojiti sevdah i starogardske pjesme uz pijetet prema našim velikim pjesnicima poput Alekse Šantića... Fokusirali smo se na jednu intimiziranu priču, oslobođeni vremena i svega što nas okružuje. Ne krijem da sam zaljubljen u Edinovu muziku još od njegove reinterpretacije Baha. Slušajući njegovu muziku nekako je došlo spontano do spoznaje da možemo raditi zajedno i nadam se nastupati, ako to uslovi dozvole – ispričao je Vrećo.

Ipak, ništa čovjeka ne može da zaustavi kao bolest najmilijih, a on je to dobro osjetio na svojoj koži kroz bolest majke.

- Prošli smo jedan težak period operacija, hvala Bogu da se mogla operisati jer kad je takva situacija sa rakom dan je kao godina i svaki je bitan. Pojaviti se na klinici, što brže realizovati da se to odstrani i na pravi način pristupi problemu. Operacija je dobro prošla, mazili smo je, pazili, ljubili i od te ljubavi osjetila se jačom, snažnijom i zdravijom. Sad čekamo taj histopatološki nalaz da vidimo što dalje po pitanju liječenja. Sve je u nekim ciklucima, ipak je to borba koja je maratonska, nije ništa na 100 metara. Cijelu ovu godinu ću se truditi da njeno tijelo bude dovoljno ojačano i dobro. Ja sam optimista i vjerujem da će sve biti dobro. Univerzum je na našoj strani – kazao je Božo.

Ne krije da je upravo velika ljubav majke bila presudna za njegovo odrastanje i vaspitanje. Njen odnos prema sinu kao slobodnom biću razvila je mladog nadastve, talentovanog dječaka u muzičara svjetskog kalibra, arheologa i slikara, drugačijeg i posebnog.

- Poprilično sam distancirao slikanje od svega pojavnog, od svega marketinškog. I dan danas slikam i šaljem te svoje akvarele i kaligrafije, jer to je nešto što me sada relaksira. Slikarstvo je za mene meditacija. I dalje se bavim i arheologiom koja je bila jaka spona sa sevdalinkom koja je čini se ipak, mene odabrala za životni poziv. Morate posložiti kockice. Kod mene je sve bilo strukturirano – sve je bilo podređeno muzici i sad čekamo vrijeme kada će se to ponovo intezivirati. Dakle, muzika u prvom planu, arheologija nešto što se naslanja i slikartsvo ono što mene posebno ispunjava. Ja koristim svaku priliku da nešto nacrtam. Moja majčica, negdje kroz cijelo moje odrastanje, kroz ratni period, nije mi davala slobodu samo da budem umjetnik nego da budem potpuno slobodano biće. To je danas krucijalno i bitno. To je poruka za sve roditelje da ohrabre svoje dijete da bude biće koje želi, da bude voljeno i orjentisano, da samo bira koga će voljeti, na koji način će voljeti, a vi kao roditelj budete uz svoje dijete i u radosti i u bolu, budete mu oslonac kao anđeo koji uvijek tješi kada je to potrebno - poručio je umjetnik.

Iako ga nazivaju samoukim interpretatorom sevdalinki, on smatra, da ne smijemo nikada vezati umjetnost za nešto što mora biti potkrijepljeno bilo kakvim znanjem i zašta se mora imati diploma.

- Pogledajmo Leonarada i hiljade drugih umjetnika koji nijesu išli u škole ali su naprvaili genijalne slike. To je bila emotivna perfekcija jer prefekciju, makar vokalnu ne možemo dostići, ali emotivno je možete dati jednom iskrenom interpretacijom. Sevdah je mene pronašao i uzeo me za svog partnera, nekoga s kim će dijeliti i dobro i zlo, nešto što me definisalo i označilo, bodrilo i pomoglo da budem ono što sam, da osvijetim svoja čila, da ostanem vjerodostojan mojoj žensko-muško-djetinjoj strani, toj trojakoj ličnosti, koju mi svi posjedujemo ali rijetki je intiziviraju i imaju suživot sa njom. Demijurg, bog koji postoji u nama, je bio usredsređen na to da mi osigura posebno mjesto u muzici, da sam srećan i zaštićen sa njom. Nikada ne mogu reći da je muzika moja profesija, muzika je moj život, nešto što je mene označilo, nešto gdje sam ja apsolutno uspio da stvaram i nove sevdalinke spajam sa različitim žanrovima. I u tome je bogatstvo, da se ogolite, ali da u svemu tome imate nevjerovatan intezitet ljubavi koja je nemoguće da se ne osjeti – kazao je Vrećo.

A.Š.
Druga knjiga Lakrimarijum na ljeto
Svoj talenat za pisanjem Vrećo je pokazao u prvoj knjizi Mila, posvećenoj majci. Uveliko radi na svojoj drugoj knjizi čiji je izlazak obećao na ljeto.
- Moja druga knjiga zvaće se Lakrimarijum. Obećao sam da će izaći na proljeće-ljeto. Knjiga u kojoj ćete pronaći puno pitanja, puno odgovora, puno težnje. Zapravo odgovora na ono što nam je dosad bilo nedorečeno. Na kraju, možda će nam biti samo ispričano pitkim, narodnim jezikom koji razumiju svi. Živimo u uskogrudom i surovom svijetu gdje nam treba i nježnastai i saosjećanja i razumijevanja i empatije, da ne kažem i ljubavi. Čini se da smo stvoreni zbog ljubavi i samo zbog nje živimo – poručio je Vrećo.

---